INTERVJU Natalija Stepanović (Atelje 212): Mladi su nesaslušani i usamljeni

Razgovarao: Bojan Tasić

Mlada glumica Natalija Stepanović u četvrtak uveče predstavila se publici Borinih pozorišnih dana u Vranju ulogom Tee u ostvarenju Nestajanje beogradskog pozorišta Atelje 212, koja je izvedena treće takmičarske večeri festivala.

Rodom je iz Niša, a Fakultet dramskih umetnosti upisala je kao prva na listi i završila u Beogradu.

Glumom se bavi od šeste godine, a od šesnaeste igrala je u mnogobrojnim predstavama.

Gotovanje na vranjskom festivalu bio je povod za razgovor s njom.

Kao jedna mlada i obrazovana žena, da li ste imali poteškoća da se poistovetite sa junakinjom koja je poput vas (mlada i obrazovana), ali koja naginje ka ekstremizmu i "nečasnom" političkom aktivizmu?

"Svaki lik je na neki način i blizak i dalek meni, pa se uvek trudim da prvo nadjem zajedničke osobine i da se tako poistovetim, a da onda, korak po korak, istražujem, shvatam i dodajem ove meni nepoznatije karakteristike lika i tako stvorim celinu. Ono što mi je bilo blisko Tei su godine, a to nije mala stvar. Ta činjenica mi je dosta pomogla u razumevanju toga zašto Tea traži beg u nešto, jer u svojoj suštini, ona je jedna usamljena i nesaslušana mlada osoba, kao i mnogi mladi danas."

Kakvo vam je iskustvo u radu u Ateljeu 212 i da li postoji novi projekat kome se raduješ?

"Iskustvo u A212 mi je zaista divno, i radujem se svim novim projektima".

Da li je kroz tvoje školovanje na tebe ostavilo traga neko delo Bore Stankovića, i šta za tebe znači gostovanje vaše predstave na Borinim pozorišnim danima?

"Da, svakako. Nečista krv i Koštana su dela koja mislim da nikoga ne mogu da ostave ravnodušnim zbog istinitosti, uzbudljivosti, vatre, topline i hladnoće koje imaju u sebi. Izuzetno mi je drago i značajno to što smo gostovali na Borinim danima, jer smatram da je decentralizacija i održavanje kulture i umetnosti u manjim sredinama izrazito važna".

Najnovije vesti