Piše: Slobodan Stojanović (tekst je izvorno objavljen u Politici)
Vranje - Vranjske večeri koje se već decenijama održavaju u Beogradu pokazuju, između ostalog, raznovrsno bogatstvo Srbije.
Vremenom su evoluirale u tradicionalnu vrednost.
To potkrepljuje činjenica da Udruženje Vranjanaca u Beogradu, simboličnog naziva Žuto cveće, ovo druženje organizuje već 41. put.
Koreni udruženja sežu do 1921. godine.
O njegovoj istoriji svedočiće monografija o udruženju, koja je u završnoj fazi. Jedan od priloga iz arhive udruženja je i fotografija sa prve vranjske večeri u Beogradu, koju sam priložio uz ovaj tekst.
Bilo je to 1971. godine u prestižnom hotelu Jugoslavija.
U međuvremenu se nekadašnja socijalistička federalna država sa šest republika bolno dezintegrisala.
Hotel Jugoslavija je nedavno porušen da bi se izgradilo nešto drugo.
Međutim, žilavo Udruženje Vranjanaca i tradicionalne Vranjske večeri su opstali i traju kao kulturološka vrednost i jedna od beogradskih legendi.
Tradicija potiče od nekadašnjih ličnosti iz siromašnog kraja koji su u Beogradu videli priliku za uspeh.
Takođe, koji su želeli i mogli da, uz svoj odušak, podare velegradu posebne doživljaje i radosti.
I ove godine (u subotu, 29. marta, u prostranom ambijentu restorana Jezero na Adi Ciganliji) oko 600 Vranjanki i Vranjanaca iz više generacija, zajedno s ljubiteljima vranjske muzike, pesme i igre, okupiće se da se druže i ožive nostalgiju za svojim krajem i starim vremenima.
Pevači, glumci i neizostavni trubači postaraće se da se i ovogodišnje Vranjsko veče pamti i prepričava i da bude najbolja pozivnica za naredno.
Svi operateri su zauzeti…
Kako se za pesmu može reći hvala što nas je održala, tako se i za tradiciju održavanja vranjskih večeri (sa pesmom) može reći – hvala.