Predstava Bilo jednom u Novom Sadu, Novosadskog pozorišta Ujvideki sinhaz, biće izvedena u subotu 26. oktobra (20h), na sceni vranjskog pozorišta, u okviru pete takmičarske večeri 44. Borinih pozorišnih dana u Vranju.
Ovo ostvarenje je režirao Andraš Urban.
To je duhovita, na trenutke cinično-ironiča priča o manjinskom pozorištu, okoštalim floskulama o mladim i starijim glumcima, prvacima i epizodistima, upravnicima i ansamblu, rediteljima, umetnicima i finansijerima.
U predstavi igra skoro ceo ansambl ovog novosadskog pozorišta.
U katalogu BPD navodi se kratak sadržaj radnje ovog ostvarenja.
"Nakon rođendanske proslave, glumci se teturaju po praznoj zgradi pozorišta, dok ne isprate poslednje goste.
Neki su pijani, neki umorni, neki pogubljeni, neki frustrirani, neki zadovoljni, neki nezadovoljni, neki su to što jesu…
Iz mraka izranjaju pesme, prostitutke i duhovi prošlosti.
U međuvremenu, publika je ili tu ili nije tu, glumci ili igraju predstavu ili ne igraju, dok Indijanci...
Manjinska ekstravaganca sa puno muzike, plesa, duhova i Indijanaca. A zašto Indijanaca?!
Bilo jednom u Novom Sadu... Šta je bilo?
Novosadsko pozorište je bilo, Ujvideki sinhaz.
Bilo, jeste i biće.
Muzika trešti, a nikako da svane. Rujna zora. I ne mora", navodi se.
U skladu sa sloganom festivala (Estetika i etika sučeljavanja), selektor BPD Slobodan Savić navodi da je u konkretnom slučaju reč o "sučeljavanju sa poluvekovnom istorijom i tradicijom jednog od naših najznačajnijih pozorišta, ali i sučeljavanju pozorišnih estetika nekad i sad".
"Sučeljavanje večitih dilema: zabavljačko ili društveno odgovorno, politički korektno ili politički (i društveno) nekorektno pozorište.
Prepoznatljiva, osobena pozorišna estetika i etika kontroverznog reditelja koji povodom velikog jubileja Novosadskog pozorišta stvara prigodnu predstavu na svoj prepoznatljiv, ali i već viđen, neprigodan način.
Duhovita, na trenutke cinično (auto)ironična priča o manjinskom pozorištu, okoštalim floskulama o mladim i starijim glumicama, prvacima i epizodistima, upravnicima i ansamblu, rediteljima, pozorišnim posvećenicima i podanicima, vlasti, umetnicima i finansijerima.
Ova predstava nema veze sa filmovima Serđa Leonea i Kventina Tarantina, nema veze ni sa bajkama našeg detinjstva koje obično počinju Bilo jednom u..., a možda i ima", navodi Savić.
Predstava traje dva sata.
