Od Kosovskog boja, pa u narednih osamdeset godina, u vreme despota Stefana Lazarevića, Srbija je na poznatoj karti sveta bila obeležena kao "Terra d'oro", zemlja zlata i srebra; vadile su se ogromne količine tih ruda, a karavani išli u oba smera ka Dubrovniku, Šibeniku, Kotoru...
Za nastanak romana nazvanog upravo "Terra d'oro", književnice Milkice Miletić koja je bila gošća Vranja uoči početka Osmomartovskog salona knjiga, bio je intrgigantan jedan momenat iz tog vremena.
Najpre je književnicu zainteresovalo kako to da su Dubrovačni, Šibenčani ili Kotorani u nastavku te priče bili 250 godina na našim prostorima, a nisu ostavili tolikog traga kao što su to učinili Turci.
Konkretna inspiracija za roman, kako je naglasila književnica pred čitalačkom publikom u Vranju, bio je istiniti događaj iz decembra 1408. godine kada su dvojica dubrovačkih kurira Pribislav i Utješan, podno čačanske crkve Bogoridice gradačke, doneli sudski poziv zakupniku rudničke carine, Dubrovčaninu Marinu Lebroviću i njegovom sinu Milu.
- Dakle, dubrovačka država je bila toliko savršena i neverovatno dobro uređena da su u tzv. "istočno zaleđe", u taj neki Čačak, dvojica kurira doneli sudski poziv njihovim građanima - kazala je Miletićeva, što je početak spisateljicine trilogije započete knjigom "Terra d'oro".
Za roman "Terra d'oro" Milkica Miletić dobila je uglednu nagradu "Miroslav Dereta" još pre desetak godina.
Govoreći o istorijatu dodele ove nagrade urednik izdavačke kuće "Dereta", književnik Zoran Bognar naglasio je da je žiri od ustanovljenja nagrade "nagrađivao najbolji roman, a ne najpoznatije ime".
- Samo onaj ko nikada nije žirirao i nije učestvovao u tako nelagodnoj poziciji na zna šta je muka.
Međutim, na konkretnom konkursu, kada nam je stigla knjiga "Terra d'oro", još u početnoj fazi, ona nam je na neki način bila vertikala i sve smo ostale rukopise merili po tome.
To je, kako se kaže, bio "sladak posao" - naglasio je Bognar.
Svojevrsni omaž svom rodnom Čačku, ali i onom vremenu spisteljica je dala i kroz drugi deo trilogije nazvan "Zvona Bogorodice gradačke", takođe u izdanju "Derete", roman nagrađen "Perom knjaza Miloša Obrenovića".
Priča počinje zlatne 1454. godine kada je gradački mitropolit Nićifor manastiru Bogorodice gradačke i svome narodu poklonio dobroglasna zvona.
Izlio ih je čuveni dubrovački topolivac i zvonolivac Radoe Milišić.
Ali, kada je prvi turski osvajač Hajrudinemin pokorio Čačak zvona nije zatekao.
Manastir Bogorodice Gradačke spalio je do temelja nameravajući da na istom mestu izgradi džamiju.
Zvona je sve vreme svoje vladavine opsesivno tražio.
Iako je od grada napravio tursku kasabu, džamiju iz nepoznatih razloga nije uspeo da sagradi.
Mladi Dubrovčanin Nikola, izbegavši vešala, našao se u vrtlogu uzbudljivih događaja i slučaj je hteo da baš on sazna tajnu zakopanih zvona.
Reč je o drugim najstarijim zvonima u Srbiji; prva su rodopska i nalaze se u Pećkoj Patrijaršiji.
Zoran Bognar nadovezao se pričom da su u njegovoj izdavačkoj kući bili srećni što Milkica Miletić želi da bude "Deretin" autor, te da je bilo logično da ova kuća objavi i drugi, kao što će objaviti i treći deo njene trilogije koji je u pripremi.
PROFIL
Milkica Miletić, po obrazovanju je diplomirani pravnik. Piše poeziju, prozu i poeziju za decu. Aktivno sarađuje s književnim časopisima. Objavlјene su joj zbirke poezije: Tragom lјubavi (1995), Od šake do usana (1999), U retrovizoru (2001), S one strane (2002); roman Zapis na latici ruže (2003) i roman od kratkih priča Kanabe (2009), kao i romane "Terra d'oro" i "Zvona Bogoridice gradačke". Živi i radi u Čačku gde uređuje književni program u tamošnjem Domu kulture.
Godine 1718. sklopljen je Požarevački mir, sa Moravom kao granicom između Austrougarske i Osmanskog carstva, i ta činjenica bila je inspiracija za treći deo trilogije - Menuet u šejtanovim papučama.
Ovo veče organizovao je Narodni univerzitet u Vranju u susret Osmomartovskom salonu knjiga koji će biti održan u holu ispred Galerije Narodnog univerziteta u zgradi Doma kulture u Vranju od 2. do 8. marta.
